pet - 12.03.2010, objavio nikitovic 12. mart 2010 20:59:57
Postoji nešto što se zove kruščizam. Nisam ga tražio,ali moram da živim sa njim. Ako ste ikad boravili u nekoj crnogorskoj vukojebini suočili ste se sa istim. Kruščizam degradira vrednosti. Poklonici obično sanjaju o metropoli i Evropi. Međutim duh zabiti je inertan i nemoguće ga je preobraziti. Spodoba obučena u crnu mantiju maše kandilom i prska vodicom daveći se dok poje. Poziva se na lokalnog sveca kao svaki idolopoklonik. Njihova svetost je korito zagađene reke pretvoreno u smetlište... Čobani koji šetaju gradskim ulicama... Kruščizam je ubog.
Pričaju o bogu, o postu, o pričešćivanju. Pljujem im na boga, pljujem na post, pljujem im na pričešćivanje. Tvrde da pomažu ljudima. Crkva nije kruška, ali je kruščizam njena ideologija. Kruška nije jabuka, ali je dobra i jabukovača. Plaše ljude demonom, ne poznaju sveto pismo niti veruju u njega. Lažna ideologija i lažna simbolika. Jedan naopak svet nabijen pogrešnim značenjem. Neki uživaju u toj igri. Cilj im je da iz nje izađu što čistiji, mada su rođeni u svinjcu.
Još nekoliko reči o kruščizmu.
Kruščići nisu čuli za znamenitog markiza, ali im je sadizam veoma blizak. Guzičari su im sveci. Brat Ubogog Kruščića ponekad umišlja da je ministar. Prst u nosu, čačkanje zuba su rituali. Svi Kruščići su nadležni Matorom Vešcu. Veteran rata koji se borio na pogrešnoj strani. On im je totem, nešto kao divlja svinja kojoj se svi klanjaju. Tužno je zajedničariti sa kruščizmom.
Opet... Mislio sam da je tema zaključena, ali ajde. Kruščizam preti da ti se uvuče u sve pore života. Sa svojom ideologijom palanke ima pretenzije da bude totalan. Kruščizam ne zna za Sartrovog Rokantena, ali je zato gađenje obavezno. Tobožnji ministar obožava nekrologe. Sklepanih nekoliko ubogih rečenica povodom smrti Matorog Vešca. Mišićavi blizanci su im dva dobermana koja reže.
Kusturica će je tužiti za autorska prava. Žena ubogog Kruščića izvodi neke paganske rituale u obližnjem potoku. Falsifikovati nečiji život, srozati mu sve vrednosti, da bi se uspostavio seljački simulakrum iza kojeg stoji veliki smrad. Veliki Bulješ je gerantofil. Srednjoškolski profesor je ostao bez posla. Uhlebljenje je našao u bogomolji. Kako da ga nazovem. Šujo? Ne ipak nije ubio Smailagu. Možda Šukrija. Đak ostaje đak pa makar gimnaziju zamenio univerzitetom. Drhti kao prut, ipak nije za Mažuranićev spev, ili Njegošev svejedno.
Svest u Kruškogorici nije uspela da se uzdigne do hrišćanstva. Starozavetni gradovi Sodoma i Gomora dobile svoje kopije u toj arhaičnoj zemlji. Da li će ih Jahve spržiti ili čekamo dolazak Sina Božjega. Ako ikad, mora, minimum minimuma, to će mu biti to, mužu moj, Ostroga mi, Kralj Nikola na umoru, dozvoli, bio bi svet... Uzalud, treba ih odmah spaliti. A carstvo božje izabranima.
poziva se na lokalnog sveca kao svaki idolopoklonik....svaka čast prepoznao sam mnoge u ovom textu....i svete tajne,sve ono što ne mogu da objasne a ni da zamotaju u foliju folk-misticizma